Radikalno iskoristiti potencijal prostora može značiti pristupanje svakom novom projektantskom problemu sa što je manje moguće unaprijed stvorenih predodžbi i izboriti se za jedno rješenje koje će se na kraju pokazati kao valjano i izuzetno. U takvim slučajevima stvarnost nije nešto što kompromitira ideju ili je kontaminira banalnim i svakodnevnim. Umjesto toga, sama konfrontacija procesa projektiranja i postojećih parametara ono je što vodi do konceptualnog pojašnjavanja, do intenziviranja i radikaliziranja arhitektonskog koncepta. Kuća s jednim zidom Christiana Kereza u Zürich-Witikonu služi kao demonstracija toga kako nepredviđene okolnosti početnog projekta mogu ustupiti mjesto striktnosti, kako slučajno mora uzmaknuti pred bitnim.